U Bosni i Hercegovini brojne porodice, a naročito treće životne dobi, bore se s različitim bolestima. Uz minimalnu penziju pokušavaju osigurati najosnovnije životne potrebe, ali često ne mogu pokriti troškove lijekova. Osim redovne terapije koja se možda i nalazi na esencijalnoj listi, za zdravlje su potrebni različiti dodaci prehrani i kvalitetnija ishrana, koju prosječna bosanska porodica sebi ne može priuštiti.
64-godišnjoj Sadeti Bećarević prije 23 godine dijagnosticirana je multipla skleroza. Bolest je napredovala i počela narušavati kompletan organizam. U godinama borbe s neizlječivom bolešću dobila je još i dijabetes, srčanu astmu, osteoporozu…
„Teško je, ali se moram nositi s time. Pomirila sam se jednostavno s tim i to je to. Ne mogu ja ni rukom desnom, samo lijevom, a što se tiče hodanja – ja ne hodam možda i više od 15 godina. Ne mogu se sad čak ni okrenuti sama u krevetu“, priča Sadeta Bećarević.
Najveća podrška joj je suprug Nesib, penzioner, koji je također narušenog zdravlja: „Imao sam infarkt, ugrađen mi je stent , poslije sam imao trombozu , neki dan operisao žuč…“.
S minimalnom penzijom i invalidninom, veoma je teško živjeti u ovakvim uslovima. Lijekovi su veoma skupi, a većinu lijekova i dodataka prehrani moraju plaćati sami. Dodatni troškovi idu i na higijenske potrepštine.
„Za imunitet sve moraš kupiti, vitamine… Što je najžalosnije, u nas je spazam, baš jako teški, i to, ako ću piti, moram ih kupiti – 40 marka je lioresal, to nikad nije na listi. Za masnoću – sve tri masnoće imam – i to moram kupovati. Jedino za šećer ne kupujem i ništa više“, nastavlja Sadeta.
Iako je prilično rovitog zdravstvenog stanja, Nesib ne odustaje, te svakodnevno uz pomoć kolica izvede Sadetu u šetnju. Sretna sam, samo nek mi je on zdrav, poručuje Sadeta, a njen suprug na kraju dodaje: „Rastegni se koliki je jorgan, bit će bolje valjda“.
![](https://crna-hronika.info/wp-content/uploads/2020/05/Crna-3.jpg)