Kako objasniti djeci zašto ne mogu izaći vani, kako raditi od kuće i brinuti o mališanima

Dr. sci Mirela Badurina, geštalt psihoterapeut, integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente, za Faktor je pojasnila kako situacija sa koronavirusom utječe na djecu, kako treba razgovarati sa njima, kako u vrijeme izolacije provoditi vrijeme sa djecom i kako uskladiti rad od kuće sa roditeljskim i svim drugim dnevnim obavezama.

Razgovarajte o tome zašto se ne ide u školu ili na posao i jasno naglasite da je najvažniji razlog ostajanja u kući to, što na takav način najbolje brinemo za sebe i najmilije i pomažemo svojoj zajednici da se bolest ne širi na druge. Činimo dobro. To je način na koji djeca i adolescenti mogu osjetiti svoj doprinos suzbijanju širenja virusa, što doprinosi njihovom osnaživanju i razvoju kapaciteta rezilijentnosti-vještini nošenja sa stresnim situacijama. Ovim ćemo učiniti dugoročnu dobrobit za našu djecu, jer ih podučavamo brizi o sebi i brizi o drugima, a time jačamo razvoj empatije.

Photo:Damir Spehar/PIXSELL

Adolescenti (13-18 godina) su vjerovatno čuli i znaju dosta o COVID-19 i njegovoj potencijalnoj opasnosti. Oni su dovoljno zreli da shvate kako se širi, da shvate značaj i pridržavanje preventivnih mjerama i budućim rizicima. Vodite otvorene razgovore s njima, počevši s otvorenim pitanjima o tome što znaju, što ih brine i kako se osjećaju. Djeca ove dobi su dovoljno zrela da s vama gledaju vijesti ili odlaze na internet i istražuju pouzdana mjesta kako bi saznali više o virusu. Razgovarajte o onome što vide i čitaju i kako bolest može utjecati na njihov život i živote drugih. Uključivanje adolescenata u aktivnostima da pomognu i budu dio zaštite obitelji (da pronađu nove relevantne izvore informacija, da ih podjele sa vama, da pomognu mladjoj braći i sestrama u njihovim obavezama, organizaciji dana, kuhanju…) pomaže im da se osjećaju cijenjeno, a ovo osnažuje njihov identitet.

Roditelji sada uglavnom rade iz svojih domova, uz to moraju da zabave i čuvaju djecu, te da pomažu u pisanju zadaće, naročito u manjim razredima. Kako to sve uskladiti a da najmlađi ne trpe, kako se postaviti prema njima?

Tačno, važno je da budemo svjesni da se u ovom trenutku organizujemo najbolje što možemo iako možda sa istim nismo zadovoljni. Budimo brižni i prema sebi i drugima i smanjimo kriterije, smanjimo očekivanja od sebe fokusirajući se na male stvari koje su u ovom trenutku, možda, više nego dovoljne. Organizovati dan tako da se odgovori na školske ili poslovne obaveza, potrebe djeteta, partnerske i roditeljske dužnosti, vrijeme posvećeno da pružimo tople riječi svojim bližima i prijateljima, nije jednostavno, a ponekada je i nemoguće. Zbog toga bitno je napraviti rutinu s malim koracima, korak po korak. Posebno zbog toga što neće biti lako, roditeljima koji rade od kuće, prenosi Faktor.

Bitno je da poslodavac, ali i mi imamo razumijevanje za to. Naravno što je dijete mlađe to su veće šanse da nam organizacija rada iz kuće bude otežana. Sretniji su oni čiji poslodavac ima razumijevanje za to i omoguće fleksibilno radno vrijeme, tako da se svojim poslovnim obavezama možemo posveti ranije tokom jutra ili kasnije tokom noći. Također, bi bilo dobro da osiguramo jedan dio stana, ako je moguće, u kojem će se raditi, jer vrlo je teško da ćemo moći raditi s laptopom, a da su djeca oko nas. Važno je i dijete pripremiti i reći mu da ćete vi sada raditi, da vam treba pola sata-sat za to, dogovoriti se šta će ono raditi za to vrijeme. Očekivano je da će dijete pokušavati prekršiti dogovor i tražiti vas. Odgoditi djetetovu potrebu, da se “sada” igrate sa njim dok radite, je ok. Možete mu reći “Rado ću se igrati sa tobom, ali za pola sata kako smo se i dogovorili”. Sa starijom djecom je to puno lakše, posebno ako možemo uskladiti svoje radne i njihove školske obaveze.

I ne zaboravimo da odgovorno djelujemo čuvajući sebe i druge od potencijalne zaraze koronavirusom. Budimo svjesni toga i usklađeni jedni sa drugima, jer je to zajedničko zajedništvo kako nikada u životu nismo iskusili. Ostanimo i budimo dobri, brižni i velikodušni jedni za druge, za naše partnere, djecu, a posebno za naše starije. Demonstrirajmo duboke životne vrijednosti koje imamo i budimo tu jedni za druge, u ovim izazovnim vremenima.

Kako izolacija i sva priča o koronavirusu utječe na djecu?

U ovoj vanrednoj situaciji u kojoj se nalazimo mi i cijeli svijet, normalno je da su mnogi od nas zabrinuti, uplašeni i uznemireni i živjeti s neizvjesnošću nije jednostavno. Ovo su sve normalne reakcije, posebno u fazi promjene navika i treba nam neko vrijeme da se tome prilagodimo kako mi odrasli tako i djeca.

Djeca će znati da ste zabrinuti i uznemireni čak i ako to pokušate sakriti. Ona reaguju na ono što vide u svom okruženju, više nego na ono što im govorite. Djeca su ranjiva, kao i odrasli, ali također su opremljena sa kapacitetom rezilijentnosti-vještinama u rješavanju teških situacija, pod uvjetom da im se pruži jasna i odgovarajuća podrška iz okruženja. Reakcije djece mogu biti različite, posebno u ovim prvim danima, kada se njihova, ali i rutina odraslih mijenja. Bez obzira na uzrast vašeg djeteta, dijete se može osjećati uznemireno ili imati druge snažne emocije. Neka djeca reaguju odmah, dok druga mogu pokazati poteškoće mnogo kasnije. Načini na koji dijete reaguje mogu varirati ovisno o djetetovoj dobi, prethodnim iskustvima i o tome kako se dijete obično nosi sa stresom.

Djeca najvećim dijelom reaguju na ono što vide od svojih roditelja i bliskih osoba oko sebe. Dakle, kada se roditelji, odgajatelji mogu nositi smireno i samouvjereno, bez obzira na svoju uznemirenost i zabrinutost, i mogu to iskreno podijeliti sa svojom djecom, razgovarati sa njima o tome, tada pružaju najbolju podršku svojoj djeci. Zbog toga je vrlo važno da se odrasli mogu adekvatno nositi sa svojim stresnim reakcijama, normalizirati ih i time dati potrebnu emocionalnu sigurnost, podršku i zaštitu svojoj djeci. To je nekada jako teško i to je uredu. Ali ako to postaje svakodnevnica i roditelji osjećaju da se ne mogu sami nositi sa svojim intenzivnim osjećajima i mislima, da se narušava njihovo svakodnevno funkcionisanje i odnosi, važno je da tada za sebe potraže stručnu pomoć.

Mogu li oni biti svjesni šta se događa?

Kako su djeca svakodnevno izložena informacijama sa različitih strana, od odraslih, iz medija, drugara, učitelja itd. bili svjesni toga ili ne, razumjeli ili ne, ono što je sasvim sigurno jeste da prepoznaju emocije iz okruženja. Potičimo dijete na razgovor, o tome da ga pitamo šta zna i šta misli, šta ga brine o koronavirusu. Ponekad odrasli vjeruju da izbjegavanjem razgovora na određenu temu, štite dijete. Često na takav način dijete osjeća da se nešto od njega krije, a time i da je problem previše zastrašujući, što može rezultirati da brige djeteta postanu još intenzivnije.

Dakle, izbjegavanje razgovora s djetetom “u najboljoj namjeri da dijete zaštitimo” može donijeti više štete. Djeca mogu krivo razumijeti ono što čuju, imati neku svoju sliku i fantaziju o tome, razviti specifične strahove, što utječe na njihove osjećaje i ponašanja. Neka djeca mogu tražiti više fizičke bliskosti, češće pozivati svoje roditelje ili imati noćne more, mogu početi mokriti u krevet, biti razdražljivi, pretjerano reagovati, povlačiti se, imati nedostatak energije. Zbog toga, koliko god nam bilo neprijatno, važno je razgovorati sa djetetom, dati im dovoljno vremena i prostora da iskažu svoja osjećanja kroz igru, crtež, vodeći računa o njihovoj dobi i stepenu razvoja razvoja.

Važno je pitati ih šta ih brine i ispraviti moguće krive zaključke i fantazije koje dijete ima, davanjem jasnih, najpouzdanijih informacija rječnikom koje dijete razumije. Nije dobro ići u opsežna objašnjavanja koje prevazilaze djetetove kapacitete da razumiju i time ih preplaviti, ali i ne umanjivati. Trebamo biti strpljivi i biti tu za dijete i sa djetetom.

Kako im objasniti da je nešto drugačije, da ne mogu izaći vani, raditi uobičajene aktivnosti, ići u školu, na treninge, rođendane… I kako kvalitetno provoditi vrijeme sa djecom? Šta kada su djeca različitog uzrasta, kako uskladiti njihove aktivnosti, a da ne provode vrijeme ispred TV-a?

Prije svega, trebamo biti blagi prema sebi i drugima, sposobni prepoznati i kontrolisati vlastitu uznemirenost, znati da u ovome niste sami, biti tu jedni za druge, usmjeriti se na korisne informacije o virusu na temelju činjenica i poštovati preporuke nadležnih institucija.

Važno je informaciju prilagoditi i objasniti djeci u skladu sa njihovim uzrastom.

Kako su djeca predškolske dobi (od 2-6 godine) više u skladu s roditeljskim emocijama, pod njihovim su utjecajem, važno je da im osiguramo strukturu i predvidivost. Bitno je da struktura dana podsjeća na strukturu na koju su oni navikli, npr. u vrtiću. Što znači buđenje u uobičajeno vrijeme, svakodnevna higijena, pranje zubića, doručak i oblačenje, potom pripremljenje aktivnosti, naprimjer čitanje slikovnice, crtanje. Važno je da roditelji vode te aktivnosti. Znam za jedan vrtić u Sarajevu, koji je svoje aktivnosti prilagodio ovoj krizi, tako da djecu i roditelje, online putem, podržavaju nudeći svoje prisustvo i razne aktivnosti. Djeci predškolskog uzrasta sigurnost se daje kroz strukturu od strane značajnih osoba, a to su roditelji i odgajatelji.

Prijedlog za roditelje je da sa djecom dogovorite dva-tri pravila koja vrijede za sve ukućane i dogovorite nagradu za pridržavanje pravila, ali i posljedice ako ih prekršimo. Naprimjer, kako bismo poštovali preventivnu zdravstvenu mjeru, odlična je ideja da dok perete ruke s malom djecom osmislite pjesmicu u trajanju od oko 20 sekundi, kako bi oni znali to sami raditi kasnije i pohvalite ih za to. Predložite neke zajedničke aktivnosti brige o higijeni doma i uključite djecu u to, tako će se i oni osjećati da doprinose dobru. Mogu za nagradu oni birati društvenu igru koju ćete navečer zajedno igrati.

Sa djecom školske dobi (7-12 godina) koja mogu razumjeti više o zaraznoj bolesti, objasnite im da su klice koje uzrokuju koronavirus slične onima koje uzrokuju prehladu. Podsjetite ih da se te bolesti mogu lako širiti, ali i da se mogu i spriječiti, zbog čega trebamo pravilono prati ruke i koristiti alkoholne maramice. Djeca ove dobi trebaju rutinu. Pokušajte se kod kuće držati dnevnog rasporeda jednako uobičajenog kao i uvijek. Upravo održavanje online nastave, komunikacije sa vršnjacima, svojim učiteljima i nastavnima u virtualnom svijetu, pridonosi uspostavi normalizacije dječje svakodnevice i smanjenju osjećaj izolacije i uznemirenosti.

 

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79