Paralelno sa Akademijom umjetnosti, Nataša je studirala srpski jezik i književnost, iako je već sa 19 godina počela držati časove klavira.
Mlada Banjalučanka Nataša Savić Kočić klavir svira od svoje šeste godine, a kao vrhunska pijanistkinja imala je mnogobrojne nastupe u zemlji i inostranstvu. Za svoj rad dobila je mnoštvo nagrada, a jedna od najdražih joj je Nagrada grada Banjaluka za izuzetne doprinose kulturi i umjetnosti, koju je dobila još kao maturantkinja srednje škole piše Buka
Paralelno sa Akademijom umjetnosti, Nataša je studirala srpski jezik i književnost, iako je već sa 19 godina počela držati časove klavira. Nakon 20 godina profesionalnog bavljenja muzikom, uključujući i osam godina pedagoškog iskustva, Nataša je otvorila svoju školu klavira “Banjalučki klavirski atelje”.
Sa ovom vrijednom mladom profesoricom razgovarali smo o prilikama koje se pružaju mladim ljudima u oblasti kulture i umjetnosti u našoj zemlji, odnosno o prilikama koje mladi, upornim radom i velikim zalaganjem, sami sebi stvaraju.
Nataša je srednju muzičku školu “Vlado Milošević” završila je u klasi prof. Branke Kuzmanović, a klavir je diplomirala na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, u klasi prof. mr Arsena Čarkića. Za dva studije odlučila se, kako kaže, “sasvim spontano”.
“Nakon srednje škole, plan je bio da izađem na prijemni ispit na Fakultet muzičkih umetnosti u Beogradu, međutim, taj prijemni ispit, nažalost, nisam položila. Nakon toga sam se odlučila da upišem drugi fakultet, svoju drugu ljubav, srpski jezik i književnost. Međutim, kada su se utisci malo slegli, shvatila sam da nema smisla da ne završim Akademiju, jer se sviranjem klavira profesionalno bavim od šeste godine, tako da sam se u toku prve godine studija književnosti aktivno pripremala za prijemni ispit iz klavira na Akademiji, koji sam, prva na listi i upisala 2015. godine u klasi prof. Arsena Čarkića. Bilo je zahtjevno, naravno, naročito jer sam željela da budem dobar student, ali to je iskustvo koje ne bih mijenjala ni za šta na svijetu.”
Pored dva studija, Nataša je rano počeli i raditi. O tome kako je uspijevala uskladiti sve obaveze, ona kaže:
“Kao i u svemu, bila je potrebna samo dobra organizacija. Naravno, bilo je dana kada se dolazilo u 7 ujutru na Akademiju da se vježba, dana kada su se predavanja i vježbe preklapale, ali sve sam to uspjela zahvaljujući upornosti, velikom trudu i odricanju, ali i razumijevanju mojih dragih profesora. Voljela bih da ovo bude poruka svim studentima, može se studirati i raditi, štaviše, mislim da je to neophodno za razvoj ličnosti. Potpuno je pogrešno čekati, jer mnogi mladi ljudi u tom slučaju napune 25 i više godina, a nemaju nikakvo iskustvo u godinama koje možda već zahtijevaju svojevrsnu zrelost.”
Na pitanje kakve prilike se nude mladim ljudima poput nje u Banjaluci i generalno u RS i BiH, Nataša kaže da se ozbiljan rad uvijek isplati, ma gdje god da ste.
“U BiH prilike za umjetnost, naravno, nisu kao u zemljama koje imaju dugu i bogatu tradiciju njegovanja i očuvanja iste, međutim, ja često govorim da na svakom polju moramo krenuti od ličnog primjera. Ukoliko se dovoljno trudite, ali i ukoliko ste najbolji u bilo kom poslu kojim se bavite, nemoguće je da ne uspijete. Možda sam ponekad i naivni idealista, ali mislim da sam kroz svoju priču dovoljno pokazala, a to je da se ozbiljan rad uvijek isplati, ma gdje god da ste. Uostalom, u muzici nema laži i nema prevare, sjednete i svirate, sve se čuje. Isto je i kada predajete, djeca najbolje znaju i osjećaju.”
BUKA: Vi ste, rekla bih, sami sebi stvarali prilike? Sada ste otvorili i svoju školu klavira?
“Tako je, preuzela sam takoreći stvar u svoje ruke. Da se malo našalim, često volim reći, kada mi se nešto postojeće ne dopada, onda uzmem to i napravim svoje, po svojim mjerilima i ukusu. Upravo tako je i nastala moja škola klavira “Banjalučki klavirski atelje”. Osam godina aktivnog pedagoškog iskustva, sa preko 150 đaka, što privatno, što u državnoj školi, pomiješano sa 20-godišnjim profesionalnim bavljenjem muzikom, objedinila sam u Ateljeu. Princip rada je prilagođen svakom polazniku ponaosob, nastava je individualnog tipa, program se bira prema senzibilitetu i afinitetu svakog djeteta. Nema ograničenja niti opterećenja, ipak se bavimo najljepšom stvari na svijetu.”
Svojim đacima, koje smatra svojom drugom porodicom, Nataša je omogućila jedinstvene uslove i prilike.
“Atelje nudi javne nastupe svaki mjesec, u raznim salama, od osnovnih škola do kulturnih centara poput Banskog dvora. a biće tu i još nekih noviteta u skorijoj budućnosti. Takođe, potrudila sam se da imamo međunarodne saradnje sa najboljim pedagozima u regionu, masterclassove, ali i cjelovečernje koncerte u Italiji i Njemačkoj, koji su u planu u 2023. godini. Naravno, uzećemo učešće i na muzičkim takmičenjima koja slijede na proljeće 2023. u zavisnosti od želja i spremnosti naših polaznika.”
Kao posebno zadovoljstvo, Nataša izdvaja saradnju sa emisijom “Sveznalica”, koja se na javnom servisu Republike Srpske emituje svake sedmice, a u kojoj djeca, a i profesori imaju priliku da pričaju o raznim temama iz svijeta muzike.
BUKA: Niste otišli u inostranstvo, kao mnogi drugi mladi ljudi, a vjerujem da ste mogli. Odlučili ste da ostanete ovdje, zašto?
“Da, istina, mogla sam u više navrata da odem u inostranstvo i to bilo gdje s obzirom na profesiju kojom se bavim. Međutim, rekla bih da je sudbina odradila svoje. Mnoge stvari su se namjestile u mom životu tako da ostanem u svom rodnom gradu.
Na kraju krajeva, ja sam dobitnik Nagrade grada Banjaluka za izuzetne doprinose kulturi i umjetnosti 2014. godine kada sam bila tek maturant srednje škole. Mislim da je najplemenitija stvar koju sam mogla da uradim baš ta da sa novim generacijama podijelim svoje znanje i da ih učim mnogim drugim stvarima i pored sviranja klavira. Uostalom – kod kuće je najljepše.”
BUKA: Koliko značaja se pridaje klasičnoj muzici kod nas? Smatrate li da je naročito važno njegovati kulturu u teškim vremenima kao što su današnja?
“Iskreno, smatram da uvijek može više. Ali kao što sam već rekla, sve kreće od ličnog primjera. Ja vjerujem da sam dala veliki doprinos razvoju klasične muzike u svom gradu, upravo nastavljajući tradiciju svojih profesora i onoga što sam i sama tolike godine radila, otvaranjem Banjalučkog klavirskog ateljea. Mislim da se ovdje generalno radi o njegovanju umjetničke muzike i umjetnosti uopšte, a ja poznajem mnogo ljudi koji na tome aktivno rade. Evo, samo uzmite za primjer Kulturni centar Banski dvor i njegove sadržaje kroz godine i vidjećete kako se stvari mijenjaju i idu rekla bih, jednim svijetlim putem.”
BUKA: Zašto je važno da djeca od ranog uzrasta uče da sviraju klavir ili neki drugi muzički instrument?
“Mnoga istraživanja su rađena na temu sviranja instrumenta, ali i samog klavira, a ja bih izdvojila samo neke. Konkretno, kod sviranja klavira, koji sviramo sa dvije ruke, u konačnici od kojih ‘svaka radi svoje’, aktiviramo obje hemisfere mozga, što samo po sebi, naravno, dovoljno govori, a to je da se razvija bolji fokus, pažnja, koncentracija, sposobnost kasnije da se radi više stvari paralelno. Takođe, učeći note, učimo jedan novi jezik, učimo sve nove pojmove koji se vezuju za muziku, često i na drugim jezicima i ono što je, rekla bih, najbitnije, kroz javne nastupe, djeca stiču ozbiljno samopouzdanje, prevazilaze strahove i strah od greške sam po sebi, što je danas od neprocjenjive važnosti za djecu.”
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
