Najpotresnija i najljepša fotografija: Znate li priču o svjetskom a našem doktoru, čovjeku koji čuva od ponora i straha?

Ambasadorica naše zemlje u Češkoj, Martina Mlinarević, odlučila je ispričati priču o heroju, doktoru Edibu Jaganjcu. Ime ovog sarajlije, kaže Martina ne smijemo zaboraviti, a evo iz bog čega:

– Jedna od najpotresnijih, najljepših i najherojskijih fotografija koju sam vidjela. Na njoj prelijepa gospođa Fikreta i doktor Edo Jaganjac.

Otkad sam u Pragu, imam misao da zapišem ponešto o pojedinim ljudima ovdje, da se nađe, da ostane, da svjedoči. Za njega je dovoljno izgovoriti njegovo časno ime i prezime. Kad dolaziš u Prag, sve što znaš jeste da postoje Edo i Veso. Svi to znaju. Jedan Edo i jedan Veso.

Nerazdvojni kao češki „A je to“, samo bez rušenja na kraju. Oni samo grade i stvaraju. Mostove, radosti, ljude. Istinski ambasadori naše zemlje. Drugovao je s njima i predsjednik Havel. O Vesi, velikome, drugom prilikom. Koliko su obojica dobra uradila, malo su sve riječi ovoga svijeta.

Dr. Edib Edo Jaganjac rođen je u Sarajevu 1957. Bik, dakako, rođen na moj datum. Tijekom opsade Sarajeva radio je kao hirurg u herojskoj Vojnoj bolnici. Jedan od osnivača Udruženja građana Lastavica iz Praga, gdje danas živi i radi kao jedan od najcijenjenijih kirurga u praškoj Univerzitetskoj bolnici Motol.

O svojim iskustvima rada u Vojnoj bolnici tijekom sarajevske opsade i jednom nevjerovatnom slučaju petogodišnje djevojčice Irme Hadžimuratović, koja je ranjena u granatiranju Alipašinog Polja u ljeto 1993. godine, kada joj je poginula majka napisao je potresnu knjigu „Sarajevska princeza“. Knjiga je 2015. bila najprodavanija knjiga u Češkoj Republici.

Na zidu njegove liječničke sobe, fotografija dr. Abdulaha Nakaša, reći će Edo, za njih je bio samo Nale, „najbolji hirurg i najbolji čovjek na svijetu“. Razmišljam kako li je bilo ljudima koji su imali privilegiju da ih za života znaju obojicu. Kad je meni ovakav smiraj sama spoznaja da negdje u Pragu živi doktor Edo. Bio je na mojoj prvoj onkološkoj kontroli sa mnom i Goranom.

Njegov osmijeh vas čuva od ponora straha. Nema trenutka kad on nije nasmijan, a znaš kako se smije…kako se rijetko tko danas smije, srcem i cijelim licem. Zapravo cijelim bićem. Njegovo strpljenje za mene je čudesno, njegova želja da mi pomogne u prilagodbi, ili kad ga tek na početku pandemije pitam gomile glupih pitanja tipa – kad je čovjek na respiratoru i umire, osjeti li bol ili nije svjestan?

Nije bilo situacije koju smo u Ambasadi trebali kroz izazovne mjesece s korona virusom, a da je nije riješio za par sekundi od poziva. Bezbroj je kulturnih manifestacija koje su uradili s Lastavicom kroz sve ove godine, a prednjače ona humana, pa je tako zadnjih deset godina postala tradicija da ugoste jedno SOS dječje selo s područja cijele bivše Jugoslavije preko ljeta, gdje djeca dožive nezaboravnu prašku avanturu sa svojim sjajnim domaćinima. Naši ljudi ovdje ne pitaju za ime, nacionalnost i porijeklo. Našim ljudima ovdje svaka nacionalna podjela je uvreda zdravom razumu.

Jedna od najpotresnijih, najljepših i najherojskijih fotografija koju sam vidjela. Na njoj prelijepa gospođa Fikreta i…

Gepostet von Martina Mlinarević Sopta am Montag, 5. Oktober 2020

Ponosna sam što je baš mene, iz nekog razloga, zapalo da dođem u Češku i upoznam ih. Nemojte nikada zaboraviti ime doktora Ede Jaganjca, jednog od heroja naših života.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79