Stravični zločini potresaju BiH i region: Kakvo je mentalno stanje osobe koja može povrijediti svoje dijete?
Stravično trostruko ubistvo u Tuzli, samoubistvo majke u Sarajevu koja je u Miljacku skočila s trogodišnjim djetetom, tijelo bebe pronađeno u kontejneru u Bugojnu…
Serija događaja u BiH, ali i regionu, nameće niz pitanja, među kojima je prvo: u kakvom psihičkom stanju, bez obzira na sve probleme i iskušenja, jedno ljudsko biće može odlučiti da oduzme život djetetu?
Svjedoci smo ubistava djece, odnosno filicida, a posljednji slučaj desio se u Bugojnu i ne možemo da se ne pitamo kako ovakvo nešto može da se desi. Statistika je neumoljiva i pokazuje da ovakva vrsta ubistava i nije tako rijetka. U najvećem riziku su upravo djeca ispod pet godina i u čak 61 posto slučajeva počinioci su upravo roditelji – 30 posto majke, a 31 posto očevi – kaže za “Avaz” psihologinja i stalna sudska vještakinja Vildana Zrnanović-Hasanović.
Dodaje da je malo istraživanja o uzrocima ove pojave, pa se zbog toga teško može govoriti o prevenciji, ali ona koja su obavljena ukazuju da roditelji koji počine ubistvo najčešće pate od depresije, psihoze, pokazuju sklonost ka suicidu, prethodno su psihijatrijski liječeni.
Kada govorimo o čedomorstvu, što predstavlja ubistvo djeteta u prva 24 sata nakon rođenja, uglavnom govorimo o majkama koje su jako mlade, neudate, odbijaju prihvatiti trudnoću ili se radilo o neželjenoj trudnoći, nisu imale prenatalnu brigu, podršku porodice, nižeg su socioekonomskog statusa i nivoa obrazovanja, porod se nije desio u medicinskoj ustanovi, kaže dr. Zrnanović-Hasanović.
Dodaje da ubistvo djeteta može biti i posljedica zlostavljanja i poznato je pod nazivom “slučajni filicid”.
Počinioci ponekad vjeruju da to rade iz ljubavi, vjerujući da je to najbolje za dijete, obično s hroničnim oboljenjem ili kada je roditelj suicidalan i ne želi da ostavi dijete iza sebe u ovom “groznom svijetu”.
Filicid kao osveta supružniku je poznat i pod nazivom Medea sindrom i vezan je za partnerski odnos, gdje roditelj izvrši ubistvo omiljenog djeteta partnera ili sve djece kao način da kazni partnera – navodi Zrnanović-Hasanović.
Ovi tragični događaji naglašavaju hitnu potrebu za razumijevanjem uzroka i prevencijom ovakvih zločina. Potrebno je više istraživanja i podrške za mentalno zdravlje, posebno za roditelje koji se suočavaju s psihološkim problemima. Samo zajedničkim naporima možemo pokušati spriječiti ovakve tragedije u budućnosti.
