Stručnjaci poručuju: Imenovanje Christiana Schmidta moglo bi dovesti do novih problema u BiH

Ured visokog predstavnika (OHR) međunarodni je entitet koji nadgleda sprovođenje Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine.

Nakon što je Incko podnio ostavku 27. maja, Schmidta je imenovao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC), tijelo od 11 članova, uključujući i SAD, koje visokom predstavniku pružaju političke smjernice. Protiv je bila samo jedna članica – Rusija.

Četiri stručnjaka upoznata sa dešavanjima na zapadnom Balkanu rekli su za Glas Amerike da je Šmitovo imenovanje prilika da se poprave neka pitanja u BiH, ali da bi to moglo dovesti i do novih problema.

“S jedne strane imate visoki rizik”, rekla je Majda Ruge, viša saradnica za politiku u Evropskom savjetu za spoljne odnose u Berlinu. “Rusija nije pristala na odluku upravnog odbora PIC-a da odobri nominaciju i tome se vrlo jasno protivi”.

Ruska ambasada u Bosni i Hercegovini saopštila je da bi imenovanje Šmita trebalo da zvanično potvrdi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, navodeći na svojoj web stranici da “u suprotnom nijedan imenovani neće imati potreban međunarodno-pravni legitimitet niti će se smatrati visokim predstavnikom”

Vijeće sigurnosti je 29. juna, na zahtjev Rusije, održalo sjednicu po ovom pitanju. Rusija je saopštila da bi Vijeće sigurnosti trebalo da potvrdi imenovanje rezolucijom – na koju bi, inače, Rusija kao stalna članica mogla da uloži veto. Druge zemlje su se usprotivile toj ideji, napominjući da je jednoglasna podrška Vijeća poželjna, ali ne i pravno potrebna.

Kako Vijeće sigurnosti nije glasalo, postalo je jasno da će Šmit preuzeti funkciju u avgustu. Kao odmazdu, neki se stručnjaci plaše, Rusija bi mogla da stavi veto na obnavljanje mandata EUFOR-a u novembru.

EUFOR je vojna misija u Bosni i Hercegovini koja nadgleda sprovođenje Dejtonskog sporazuma i sastoji se od oko 600 vojnika. Vijeće sigurnosti svake godine obnavlja mandat EUROFOR-u, a ako to ne učini, to bi moglo da stvori nove krize.

“Da li je vrijedan ovog rizika, zaista bi zavisilo od toga šta radi Kristijan Šmit i od toga šta je njemačka vlada odlučila da učini da bi ga podržala u tim naporima. Takođe postoji mogućnost da ne bude promjena, da ostane više po starom, što takođe nije malo vjerovatno”, rekla je Ruge.

Tanja Domi, profesorka u Školi međunarodnih i javnih odnosa na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, koja je radila za misiju Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u BiH – rekla je da bi SAD i Britanija već trebalo da razmišljaju o tome kako spriječiti taj scenario “ne za mjesec dana” već “sada”.

Agenda 5+2

Rusija se godinama zalaže za zatvaranje OHR-a i tradicionalno se protivi odlukama i saopštenjima PIC-a.

Ruski ambasador u Bosni i Hercegovini, Igor Kalabuhov, često kaže da više od 25 godina nakon Dejtonskog sporazuma, Bosni i Hercegovini više nije potreban međunarodni nadzor. U martu je, obraćajući se BH novinarima u Banjaluci, rekao: “Ovaj institut mora biti zatvoren nakon 25 godina kako bi sve stranke u Bosni i Hercegovini mogle imati mogućnost da se same dogovore o budućnosti zemlje”.

Na tom položaju Rusija podržava bosanske Srbe, čiji je najmoćniji političar, Milorad Dodik, član tročlanog predsedništva BiH, često vrijeđao Incka i više puta prijetio otcjepljenjem Republike Srpske kojom dominiraju bosansko-hercegovački Srbi. Prema Dejtonskom sporazumu, država Bosna i Hercegovina je podijeljena na dva visoko autonomna entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju Bosnu i Hercegovinu, u kojoj dominiraju Bošnjaci i Hrvati.

“Svi stoje okolo i gledaju, a opet se ništa nije promenilo”, rekla je Domi.

PIC je 2008. uspostavio takozvanu “Agendu 5 + 2” – zahtjeve koje vlasti Bosne i Hercegovine moraju da ispune da bi OHR bio ukinut. Mnogi od ovih ciljeva još nisu postignuti, uključujući jaču vladavinu prava i raspodjelu imovine između države i ostalih nivoa vlasti.

Stručnjaci s kojima je Glas Amerike razgovarao za ovu priču rekli su da nije pravo vrijeme za zatvaranje OHR-a, a plašili su se novih sukoba i većeg političkog zastoja što bi zemlju učinilo još manje funkcionalnom.

Ivana Stradner, naučna saradnica sa Američkog instituta za preduzetništvo u Vašingtonu, rekla je da je razlog ponašanja Rusa njihov cilj da spriječe dalje širenje Evropske unije i NATO-a. Rusija već nije zadovoljna time što su se dvije zemlje zapadnog Balkana, Sjeverna Makedonija i Crna Gora, pridružile NATO-u i žele da spriječi Bosnu i Hercegovinu da učini isto, rekla je ona.

U martu 2021. godine ruska ambasada u Bosni saopštila je: “U slučaju praktičnog zbližavanja Bosne i Hercegovine i NATO-a, naša zemlja moraće da reaguje na takav neprijateljski korak”.

Velike sile često pokušavaju da prošire svoj uticaj na druge zemlje, rekla je Stradner, ali problem je što Rusija, kao i države poput Kine, Irana i Turske, često pokušavaju da potkopaju demokratiju i stvore podjele – što u Bosni i Hercegovini znači jačanje nacionalizam.

Rat od 1992. do 1995. godine otjerao je skoro dva miliona ljudi iz njihovih domova i odnio oko 100.000 života. U novembru 1995. mirovni sporazumi dogovoreni u američkom gradu Daytonu u državi Ohajo okončali su borbe, ali duboke etničke tenzije i dalje postoje.

U ranim godinama, OHR je igrao veliku ulogu u funkcionisanju poratnog društva, uključujući otpuštanje i sankcionisanje zvaničnika i zalaganje za usvajanje zakona. 1997. godine, u nemačkom gradu Bonu, PIC je dodijelio neka od ovih ovlaštenja Visokom predstavniku. Zbog toga se nazivaju “Bonskim ovlaštenjima”.

Saradnja kroz sankcije

Vremenom je međunarodni interes za Bosnu i Hercegovinu jenjavao i često je bilo prepuštano lokalnim političarima da sprovode reforme. Incka su često kritikovali zbog toga što nije koristio svoja “bonska ovlaštenja”.

U nedavnom intervjuu za Radio Slobodna Evropa (engleski jezik), Incko je primijetio da je očekivao brži napredak u zemlji po njegovom dolasku.

“Možda je međunarodna zajednica pogriješila kada je prebrzo promijenila brzinu sa onoga što smo mi imali – robusnog, snažnog, međunarodnog prisustva – na domaću odgovornost i domaća rješenja”, rekao je Incko.

Bonska ovlaštenja nisu jednostavan instrument, rekla je Ruge, i postoje preduslovi za njihovu upotrebu, pa ne treba očekivati da će Šmit imati svu moć u svojim rukama.

“To je u vezi sa vladom SAD-a, njemačkom vladom, Francuzima, Britanacima, Turcima, kao i, donekle, sa Briselom”, rekla je Ruge. “Ne možete ih koristiti i ne biste ih trebali koristiti, a da ne znate kako zaista obezbijediti da li su napravljene rezervne kopije i primijenjene kada budu izazvani. Jer će sigurno biti izazvani.”

Danijel Server, profesor u Školi naprednih međunarodnih studija Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu DC, rekao je da je ključno pitanje bilo da li Šmit ima podršku SAD i EU za “energičniju akciju protiv onih koji se protive jedinstvu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine”.

Četvoro stručnjaka s kojima je razgovarao Glas Amerike uglavnom se slažu da bi područje saradnje između SAD i Evrope mogle biti sankcije uvedene bosanskim zvaničnicima, uključujući uvođenje zabrana putovanja i blokiranje zvaničnika da koriste imovinu koju posjeduju u inostranstvu, napominjući da bi Evropa morala da nastavi sa američkim sankcijama, što u prošlosti nije bio slučaj.

 


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79