Primitivizmu i nekulturi dijaloga često svjedočimo u našoj zemlji, no šta kada to radi predsjedavajući Predsjedništva BiH? On bi trebao biti primjer građanima, ali za glas više, očito, nisu problem ni psovke. Milorad Dodik, lider SNSD-a, ovaj put uputio je psovke na račun opozicije, konkretnije na račun Perice Bundala iz PDP-a. Pitamo se – do kada će društvo odobravati narativni folkor?
Uvrede, vrijeđanja, psovke… Sve je to slika neprimjerene političke komunikacije. Agresivnija i dominantija u periodu pred izbore. Jedna od takvih je i izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika na račun Perice Bundala. Dodikova retorika naišla je na oštre reakcije iz PDP-a. Bundalo ovakav istup smatra uvredljivim a u političkom smislu nečuvenim u demokratskoj praksi, gdje drugačije mišljenje, kako kaže, nailazi na brutalnu reakciju: „„Ne želim koristiti olitičku scenu niti medijski prostor za poruke Dodiku, niti planiram da mu odgovaram. Kada Milorada Dodika sretnem, prvom prilikom ću mu u lice, lično, bez kamera i govornice, reći šta o tome mislim“.
„To je toliko sramotno da je teško naći riječ da se to opiše. Dodik je kao profesionalni psovač objedinio prostakluk i primitivizam u sebi samom i pokazao u suštini ko je on“, kaže predsjednik PDP-a Branislav Borenović.
Poražavajuće je i to što su na uvrede, bahatost i nedoličnu komunikaciju – konstantne reakcije odobravanja. U ovom slučaju – aplauz. To je poraz našeg društva, smatraju analitičari.
„Ako aplaudirate političaru koji psuje, automatski u javni prostor unosite kao moguću opciju i poželjnu opciju takav način govora. I onda ne treba da nas čudi što će nas na ulici neko opsovati ako ga pogrešno pogledate. To je onaj govor što se sa institucionalnog nivoa prenosi na razinu ulice“, objašnjava politička analitičarka Tanja Topić.
Politički analitičar Mladen Bubonjić smatra kako je riječ o Dodikovom narativnom folkloru: „On je dio njegove ličnosti, prije svega, dio njegovog političkog nastupa. Decenijama je takva retorika modus operandi Milorada Dodika i uopšte stranke iz koje dolazi. Bilo bi neuobičajeno da nema takvu retoriku“.
A šta o političkoj kulturi, odnosno nekulturi dijaloga kažu građani?
Za jedne – stolica i pare su bitni ništa drugo. Za druge – to je sramota vidjeti: „Kad se komšije svađaju u selu, oni kažu – vidi budala što se svađaju, sramota ih čuti. Pametan neće to da sluša“.
Javni prostor, kao i medijski djelimično, zagađen je uvredljivom i teškom retorikom, neprimjrenom funkcijama koje obnašaju najviši političari. Takav govor, nažalost, postao je konstanta kao i jedan od evidentnih problema, ali bez pravovremene osude javnosti.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
