Tužilaštvo TK Malkića i Bešića tereti da su 11. septembra 2020. godine u tuzlanskom naselju Solina osobu inicijala A.H. iz Tuzle, koja je svjedok u krivičnom predmetu koji se po optužnici ovog Tužilaštva vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli, sačekali i fizički nasrnuli na njega, udarajući ga rukama i nogama u lice, glavu i gornji dio tijela, te mu zaprijetili “da pazi šta priča na sudu kao svjedok”.

Međutim, po uvjerenju vijecća Općinskog suda Tuzla, iskazi svjedoka A. H. i svjedokinje L. N., koje su dali pred tužiocem 2. oktobra u znatnoj mjeri sadrže niz nelogičnosti i protivrječnosti sa iskazima koje su dali u policiji 11.septembra. Po uvjerenju vijecća, “nelogično je da svjedoci dajući iskaz u policiji ne navedu da su osumnjičeni imali oružje sa sobom jer bi u tom slucčaju uslijedilo svakako preduzimanje određenih radnji u cilju pronalaženja tih predmeta”.

Provedenim vještačenjem vještaka sudske medicine, koj je vještačio medicinsku dokumentaciju za oštećene, nisu potvrđeni navodi svjedoka u pogledu zadobivenih udaraca. Osim toga, uz prijedlog za produzženje pritvora sudu su dostavljeni presuda Opcćinskog suda Srebrenik, optuzžnica Kantonalnog tužilaštva TK, rješenje Opcćinskog suda Tuzla, presuda Općinskog suda Tuzla, sve bez potpisa i pečata, pa se na ovakvim dokazima, koji se ne mogu smatrati vjerodostojnim, ne mozže zasnivati sudska odluka, navodi se u rješenju Općinskog suda.

Iz navedenih razloga vijeće je smatralo da ne postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni silom, prijetnjom ili drugim oblikom prinude naveli da osštećeni da lažni iskaz jer to ne proizlazi iz dostavljenih dokaza.