24-godišnja doktorica iz Sarajeva: Zabluda je misliti „mlad sam, COVID mi ništa ne može“

Sarajka Meliha Kiseljaković je 24-godišnja doktorica opšte prakse koja je svoju karijeru započela u ekstremno teškim uslovima za zdravstveni sistem, ali i korisnike zdravstvene zaštite. Njeni vršnjaci u Bosni i Hercegovini još nemaju priliku primiti vakcinu protiv COVID-19, ali s obzirom na to da je zdravstvena radnica, primila je prvu dozu AstraZeneca vakcine, koju je našoj zemlji donirala Srbija.

Za BUKU kaže kako je neophodno da se vakcinišu i mladi jer, iako generalno imaju lakšu kliničku sliku, mogu razviti i teške kliničke slike, ali i zbog činjenice da za sada ne znamo koje posljedice na organizam odnosno na zdravlje ostavlja COVID-19. Mladi se, dodaje ova doktorica, moraju vakcinisati i jer su najmobilniji dio društva, pa su više izloženi zarazi, a i zbog toga što su potencijalni prenosnici virusa.

Meliha, vakcinisali ste se u srijedu vakcinom AstraZeneca, kako se osjećate i da li se “lakše diše”?

Ja nisam bolovala COVID-19. Moj jedini dodir sa simptomima sličnim zarazi je bio dok su trajale nus pojave vakcine i tada sam shvatila koliko sam sretna što sam imala priliku da se vakcinišem. Osjetila sam malaksalost, što je uobičajen simptom raznih infekcija ili oboljenja i to nije neobično. No,taj osjećaj fizičke nemoći koju izaziva virus, naravno, budi strah u svima, jer svaki dan čitamo o COVID-u, o situaciji u BiH, i na kraju osjećate tugu, jer poznajete ljude koji nisu pobijedili virus. Strašna je neizvijesnost, jer kad se neko inficira ne može znati ishod svoje situacije, a pritom doživljava stres i tugu što nije imao ni šansu da primi vakcinu koja je to mogla spriječiti.

Vakcina koju ste Vi primili je vakcina koja je donirana, da li osjećate ljutnju što BiH nije nabavila vakcine na vrijeme, pa ni za vakcinisanje zdravstvenih radnika?

Naravno, sigurno ne bismo izbjegli ovaj val koji sada preživljavamo, ali bi sigurno bilo lakše. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definisala je zdravlje kao “stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti”. Trenutna situacija ne stvara pritisak samo na zdravstveni aspekt ljudskih života, tu je svakodnevni osjećaj straha, neizvjesnosti, a naša država nije uradila ništa osim da ih poveća. Zdravstveni radnici su vakcinisani donacijama, odlasci naših građana u drugu državu da bi dobili ono što je BiH trebala obezbijediti davno, to je veliki poraz za sve nas, ali nadam se da će to biti i nešto što će dovesti do promjene.

Prijeti li nam kolaps zdravstvenog sistema?

Nažalost, najveći pritisak je na zdravstvo i na građane koji se bore da prežive ovu situaciju koja je teška u svim aspektima. Mislim da bi veća uključenost nadležnih, bolja organizacija i njihova pomoć mogli dosta pomoći stanju u kojem se trenutno zdravstvo nalazi. Svi naši zdravsteni radnici i saradnici su veliki borci i oni su trenuto temelj zdravstvenog sistema.

Koliko je teško započeti karijeru u ovim teškim vremenima i za građane i za zdravstveni sistem?

Mlade snage su donijele veliko olakšanje u ovoj situaciji. Već neko vrijeme nema ljekara na listi biroa za zapošljavanje, dosta je i zdravstvenog osoblja angažirano iz mirovine, svi daju svoj doprinos i bore se lavovski. Naravno da je teško, trenutno je najveći fokus na borbi protiv COVID-a, nekog sasvim čudnog virusa o kojem nismo slušali na predavanjima, ali upravo je to ono zbog čega smo odabrali ovaj životni poziv, borba za ljude i njihovo zdravlje.

Jesu li doktori i medicinsko osoblje premoreni?

‘Burn out’ sindrom? Naravno, svi su pod konstantnim stresom. Konstantno su izloženi i pod rizikom da se zaraze, i, naravno, često se i razbole, a potom čim ozdrave vraćaju se na posao i rade istim tempom. Konstantno su suočeni sa teškim situacijama, ali nisu uvijek u prilici pomoći. Sve to ostavlja trag. Ali posljedice stresa će se tek osjetiti kada se izborimo sa pandemijom.

Zašto je bitno da procesu imunizacije pristupe i mladi, odnosno da budu vakcinisani?

Naravno, ne treba živjeti u zabludi ‘Ja sam mlad, ne može meni korona ništa’. Virus, očigledno, nikoga ne zaobilazi. Istina, mlađi generalno imaju lakše simptome, ali jednako mogu inficirati druge ljude. Važna je i činjenica da mlađi imaju potrebe druženja i upravo iz tih razloga se trebaju vakcinisati. Jedna u nizu nepoznanica je i kakve posljedice Covid infekcija ostavlja, tako da treba spriječiti nova oboljenja kod ljudi svih uzrasta. Mladi su budućnost svakog društva.

Imate li poruku za svoje vršnjake, ali i ostale građane?

Nemojte da vjerujete svemu što pročitate na društvenim mrežama. Naoružajte se činjenicama. Vakcinacija je jedini način sa se izborimo sa ovim virusom. To je jedini način da sva ova borba ne bude uzaludna. Jedini način da opet idemo na putovanja, da bez straha prilazmo starijima, i da se sve lijepe stvari vrate u naše živote. A do tada budite savjesni i čuvajte se – piše Buka.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79