Zrak ima dovoljno vrijedne opreme i tehničkih mogućnosti da može razvijati veoma složenu proizvodnju iz domena optike, a za tim proizvodima itekako postoji potražnja jer u Evropi postoji tek nekoliko firmi koje se tim bave. Vlada FBiH koja imenuje upravljačku strukturu krivicu prebacuje – upravi .Javna je tajna da Zrak mora biti ugašen jer mnogi tajkuni lokaciju vide kao idealnu za “stambeno-poslovne objekte”.
Piše: Dino Cviko
Kako smo i najavili, radnici sarajevskog Zraka u četvrtak su stupili u štrajk glađu. Posljednji je to u nizu poteza koje su poduzeli radnici ove nekada važne kompanije iz oblasti namjenske industrije, a kako bi se izborili za svoja prava i skrenuli pažnju većinskog vlasnika – Vlade FBiH – na sve probleme s kojima se Zrak suočava.
Novinari Žurnala posjetili su radnike koji štrajkuju. Iako je struja ponovo uključena – zbog prekida isporuke električne energije su, kako smo nažalost i najavili, pali programi na određenim mašinama – od protesta ne odustaju. Govore nam kako im se duguje po pet plata i toplih obroka, da jedva preživljavaju, da novih poslova nema, da je radnika sve manje, a krivca vide u upravljačkim i nadzornim strukturama, ali prije svih u većinskom vlasniku.
Jedan od njih je i Asim Đozo koji u Zraku radi još od 1985. godine. Svjedočio je usponu i padu firme. Danas, razočaran kaže kako ne može da vjeruje na šta je ovaj nekadašnji gigant spao.
„Ne može se porediti kako je to bilo tada, a kako je sada. Bila plata, posla bilo, radilo se, koristili se godišnji, na more se išlo… Radili smo 90% za vanjsko tržište, Iran, Bangladeš, Indija… Nismo mogli napraviti koliko se tražilo. Sve smo radili. Sad? Nema posla, nema para, nema ništa“, priča nam on.
Ističe kako su problemi počeli odmah nakon rata, iako je, kaže, iz rata firma izašla, a da nije ni ekser iznesen: „Koji god direktor je došao, došao je radi svojih interesa. Niko nije došao da pokrene firmu i da radi. Meni nikako ne ide u glavu da su direktori dolazili, nisu davali plate po 10 mjeseci, onda oni tuže firmu i dobiju na sudu, naplate sve. Umjesto da krivično odgovaraju i idu u zatvor.“
Asimov znatno mlađi kolega Amir Demirović u Zraku je već oko sedam godina. Objašnjava nam da, bez roditelja, ne bi mogao preživjeti:
„Sreća, živim još uvijek s roditeljima, pod njihovim sam krovom. Da sam samostalan, vjerovatno bih davno promijenio posao. Šta nama znači što su uključili struju, kad su nam ostali pet plata dužni? Meni konkretno je to i pet rata kredita. Dolaze te neke kamate, naplate se traže… Sreća ne plaćam režije i imao sam neke ušteđevine, ali već je to sve potrošeno.“
Dok radnici glavnog krivca vide u Vladi FBiH, resorni ministar Nermin Džindić, čini se, ne vidi svoju i odgovornost Vlade FBiH za katastrofalno stanje u kojem se nalazi Zrak.
„Uspostavila se jedna, nažalost, loša politika u Zraku da mora doći plata, a ne mora se raditi. (…) Odgovornost za upravljanje firmom je na Upravi i Nadzornom odboru. Ne sadašnjoj, nego prethodnih desetak. Svaka ima svoj dio odgovornosti. Ali jedan dio odgovornosti mora preuzeti i Sindikat“, poručivao je federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić.
Radnici se ne slažu s njim.
„Kriva je Vlada FBiH. Ona postavlja upravljačke i nadzorne strukture. Valjda direktor treba da odgovara većinskom vlasniku. Uprava nije sposobna da nađe posao. Meni se desi da tri mjeseca ne upalim mašinu. Jesam li ja kriv što ne upalim mašinu? Mi nismo ovce, mi znamo da trebamo zaraditi svoju platu, nismo došli da ležimo, nego da radimo osam sati“, govore nam oni.
Džindić je najavio da će Vlada FBiH pomoći Zraku sa 250.000 KM, ali to, tvrde radnici, nije dovoljno. Podcrtavaju da traže neisplaćene plate i doprinose, no to nije ono najbitnije:
„Ministar misli s jednom platom da je riješio sve, konstantno se isto ponavlja. Oni malo ugase požar i to je to. Ovdje treba sve strukture smijeniti i dovesti stručne ljude. Plate će se izmiriti, ali mi želimo posla, jer se drugačije ne može riješiti ovo. Pa svaki privatnik u Sarajevu s dva struga obrne velike novce. Mi ovdje imamo takve mašine, takav potencijal, a nama ne uspijevaju naći poslove da zaradimo sebi platu. A tek optika, o tome da i ne govorim, vrlo skupi proizvodi, a mi ih dnevno stotine možemo napraviti“, ističe Amir Demirović.
Kakav je potencijal ove firme ranije je za Žurnal pojašnjavao docent na Odsjeku za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta UNSA Benjamin Fetić. Podsjetimo kratko da je on kazao kako Zrak ima mašine vrijedne nekoliko stotina hiljada maraka, odnosno dovoljno opreme i tehničkih mogućnosti da može razvijati i proizvoditi veoma složene proizvode iz domena optike, te da za tim proizvodima itekako postoji potražnja. Posebno jer u u cijeloj Evropi postoji tek nekoliko firmi koje se bave proizvodnjom takve opreme.
Uprkos tome, a ako je suditi prema porukama resornog ministra, budućnost Zraka vrlo je neizvjesna. Džindić ističe kako je ukupni dug ove firme oko 12 miliona maraka, da je za prvih šest mjeseci Zrak imao tek oko 200.000 maraka prometa i da je pitanje da li firma može dalje da funkcioniše. Dodao je i to da se treba razmišljati da se provede „neki oblik predstečajnog poravnanja“ kako bi se, eventualno, firma ponovo pokrenula u prepakovanom obliku.
Razočarani radnici ne vjeruju da je to moguće.
„Njih apsolutno ne interesuje ova fabrika. Njihov interes je da što više ljudi napusti ovu fabriku. Lakše je riješiti 30, nego 100 ljudi, sutra kad ova fabrika ode pod stečaj. Mladi momci odoše, a mi stariji nemamo kuda. Evo sutra neka sklope ovaj ugovor s Austrijom. Ko će raditi? Ljudi odoše. Meni treba godina do penzije, radim na programskim mašinama. Niko drugi ovdje osim mene ne zna na njima raditi. U posljednje vrijeme otišlo je sigurno barem 30 momaka, mladih momaka, koji su u šest ili sedam godina naučili nešto“, govori Asim Đozo, dodajući da mu je žao, ali da smatra da Zrak nema budućnost.
Jedan od mlađih radnika je Armin Bijelić, koji radi na održavanju. I on čeka priliku da, poput brojnih njegovih kolega, napusti Zrak.
„Imam ženu i malo dijete, a živimo od porodiljske naknade. Razmišljam o odlasku, čim izleti neka bolja šansa, otići ću. Svakodnevno gledam kako mladi idu iz firme. Kada razgovaram s kolegama, vidim da svi tako razmišljaju, ovako ne možemo izdržati.“
Novinari Žurnala razgovarali su i s jednim mlađim radnikom koji je već našao posao u inostranstvu. Čeka određene dozvole i uskoro bi trebao put Slovenije.
„Prije možda mjesec dana sam otišao na jedan sajam, gdje su menadžeri stranih firmi dolazili. Aplicirao sam u tri firme i iz sve tri firme sam dobio poziv, svi su zainteresovani. Jedino se vani cijeni radnik, kod nas je radnik nebitan u svakom smislu. Ja sam iznenađen kako su me ljudi dočekali, raširenih ruku. Tek tad sam vidio koliko ja vrijedim“, priča nam.
On je samo jedan od mnogih školovanih, mladih radnika koji su otišli ili odlaze iz Zraka. Oni koji su ostali, kažu, ne odustaju od štrajka. Dok jedni govore da ne mogu više trpiti ovu agoniju, drugi se ipak nadaju da bi Zrak mogao, barem djelomično, vratiti nekadašnji sjaj.
Žurnal je u proteklom periodu detaljno pisao o teškoj situaciji u ovom nekadašnjem gigantu koji postoji još od 1948. godine. Radnici su nekoliko mjeseci prije stupanja u štrajk glađu, stupili u generalni štrajk. Pisali smo kako ne dozvoljavaju v.d. direktoru Nedžadu Koldži da uđe u firmu, ali i o određenim nezakonitostima i nelogičnostima poput toga da je Zrak, pored vlastitog osiguranja, angažovao privatnu zaštitarsku agenciju koja je, prema riječima sindikalista, imala samo jedan zadatak – da čuva direktora. Dalje, otvoren je račun u Razvojnoj banci FBiH, ali se preko njega ne mogu naplatiti ugovoreni poslovi, a inspektori su utvrdili da su kupovane mašine koje nikad nisu stavljene u funkciju.
Konačno, najavili smo da će radnici stupiti u štrajk glađu, te da je zbog duga od oko 350.000 KM Elektroprivreda BiH isključila struju Zraku, iako je tehnički direktor upozoravao da to može uzrokovati ozbiljan kvar mašina. Na kraju, to se i desilo jer je nakon ponovnog uključivanja struje ustanovljeno da su programi na brojnim mašinama pali.
Na kraju, ponovimo da je radnicima nedavno isplaćena jedna zaostala plata, tačnije po pola januarske i februarske plate. Zanimljivo je da je aktuelni v.d. direktor Nedžad Koldžo upravo u januaru počeo svoj mandat, a da je donesena odluka, kako tvrde radnici, da se isplati dio januarske i februarske plate, iako još uvijek radnicima nisu isplaćene neke plate iz 2021. godine piše Žurnal.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
