Stanovnici 13 opština u slivu Une žive u strahu. Hrvatska ne odustaje od namjere da na lokalitetu Trgovska gora, na samoj granici s našom zemljom, skladišti nisko i srednje radioaktivni otpad. Priča se vuče godinama, ali je u posljednje vrijeme prilično intenzivirana.
“Svjedoci smo u posljednji mjesec izjava zvaničnika iz Hrvatske koji opravdavaju namjeru da u graničnom pojasu sa Bosnom i Hercegovinom i rijeku Unu, grade nuklearni objekat, u koji namjeravaju smještati radioaktivne otpade iz nuklearke Krško, a s obzirom na to da im to nije dovoljno, žele uz granicu sa BiH smještati i druge opasne otpade sa teritorije čitave Hrvatske”, kaže za Bosnainfo Mario Crnković, predsjednik Udruženja Green Team iz Novog Grada, inače strastveni borac protiv ovog komšijskog poduhvata.
No, uprkos tome što ni studije nisu završene, sve je još u fazi ispitivanja, Hrvatska ne odustaje od ove namjere.
Kontaktirali smo i s Fondom za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško i upitali kolika je potencijalna opasnost od skladištenja radioaktivnog otpada po obližnje stanovništvo, privredu, okoliš… Odgovor, barem zasad, nije obećavajući s obzirom na to da je sve u futuru.
“Studija utjecaja na okoliš propisat će mjere zaštite okoliša, kojima se sprečavaju negativni utjecaji na okoliš tijekom rada skladišta radioaktivnoga otpada. Osim zaštite, studija utjecaja na okoliš propisat će i program monitoringa za praćenje stanja okoliša.
Sve navedeno biti će propisano u Rješenju o prihvatljivosti na okoliš koje izdaje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja po završetku postupka procjene utjecaja na okoliš. Sve mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša bit će ugrađene u projektnu dokumentaciju i uvjet su za izdavanje dozvola za gradnju i rad skladišta u sklopu Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Želimo još jednom pojasniti kako će se na lokaciji Čerkezovac, ukoliko studija utjecaja na okoliš potvrdi da zahvat neće imati značajnijih utjecaja na sastavnice okoliša (tlo, zrak, vode i dr.), graditi skladište, a ne odlagalište radioaktivnog otpada. Za sada sve upućuje da tijekom redovnog pogona skladišta neće biti nikakvog utjecaja na okoliš i stanovništvo, a vjerujemo kako će Studija utjecaja na okoliš i sigurnosne analize, čija je izrada također u tijeku, to i potvrditi”, rekla nam je Lara Kerep, saradnica u poslovima odnosa s javnošću NEK-a. Bez obzira na to što je sve u fazi priprema, što nema zvanične potvrde da nema opasnosti po životnu sredinu, Hrvatska poručuje da je to “gotova stvar”, što će reći, bunili se mi ovdje ili ne, radioaktivni otpad će se širiti duž Une.
“Opravdavanje jedne takve namjere možemo opisivati na razne načine, ali to što si daju da pravo da govore kako je to ‘gotova stvar’, te da je Bosna i Hercegovina bez formalnih mogućnosti, neistina je koja se ozbiljno miješa sa bezobrazlukom – a to je tek lagani uvod onog što su pripremili. Da budem jasniji, ni prva ni posljednja neistina, takve neistine se plasiraju ciljano da slome otpor, te da usade mišljenje da smo poraženi. Krajnje diskutabilan pristup, koji nije kreiran u institucijama, već u glavama onih koji bi da guranje radioaktivnih i drugih opasnih otpada ka Bosni i Hercegovini unovče milionski”, pojašnjava nam Crnković. Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković izjavio je da otpad “vrlo malo zrači”. Da li bi to trebalo biti utješno?
“Javnost u BIH je uzburkala izjava premijera Hrvatske, koji je o nuklearnom objektu u graničnom pojasu pričao na način kako je to bezopasno, kako su tu neke rukavice koje su malo radioaktivne.
Kao prvo, podsjetio nas je na nadrealiste iz 90-ih godina i epizodu ‘Fabrika za proizvodnju ničega’, gdje Karajlić objašnjava kako voda nije radioaktivna, već samo malo radioaktivna. Koliko god bilo teško slušati takve predstave, moramo biti svjesni da postoje ljudi koji guraju takve govore ka premijeru. Ljudi koji će nastaviti, čak i kada se donosioci političkih odluka u Hrvatskoj pokolebaju i uvide da ideja izgradnje nuklearnog objekta u graničnom pojasu ne ide u prilog nikom u regiji, pa i šire”, priča nam naš sagovornik i dodaje da je posebno zabrinjavajuća izjava iz Hrvatskog ministarstva gospodarstva i održivog razvoja:
“To ministarstvo je u ovom trenutku zaduženo da izradi sadržaj studije uticaja na životnu sredinu, znači ne studiju, već samo najobičniji sadržaj tog izuzetno važnog dokumenta. Institucije i organizacije iz Bosne i Hercegovine već su imale primjedbe na predloženi sadržaj, te odgovor još nismo ni dobili, a u izradu dokumenta nije se ni krenulo. O dozvolama i drugim studijama potrebnim da bi se gradio nuklearni objekat još ni riječi, a to ministarstvo, koje treba biti alfa i omega zaštite životne sredine, prije nego što je izrađena studija, već je izašlo u javnost saopštenjem da očekuje izgradnju 2025. godine.
Ni završen sadržaj studije nemaju, a znaju početak gradnje? Licemjerno, bezobrazno i neprofesionalno, čitav proces je ozbiljno urušen i ide se ka pravdanju politički donešene odluke”.
Čini se da našu vlast, barem ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo, ne brine baš ovo krucijalno pitanje. Tu i tamo čujemo poneku žestoku reakciju, naročito kad se tema aktuelizuje, pa onda opet tajac. Gdje su konkretne akcije i reakcije? “BH diplomatija nije uradila posao na zadovoljavajućem nivou. Nad rijekom Unom i granicom na sjeveru nadvila se, istorijski gledano, najveća ekološka prijetnja ikad, a podršku koliko zemalja je Bosna i Hercegovina obezbijedila? Koliko zemalja je stalo uz nas? Ne trebaju nas braniti predstavnici nekih drugih zemalja zato što nas vole, neka stanu uz Bosnu i Hercegovinu iz razloga zato što će tako braniti sebe, svoje građane i granicu. Ukoliko se desi presedan da je dozvoljeno graditi nuklearne objekte u graničnom pojasu, možemo biti sigurni da će to postati nova praksa, koja će, blago rečeno, zadavati glavobolje širom svijeta”, ističe Crnković i pojašnjava da još ima nade za (pravnu) borbu:
“Bosna i Hercegovina ima pravne i diplomatske mogućnosti da se izbori. S druge strane, trebamo biti svjesni da ćemo u borbi za život i rijeku Unu imati sabotaže na svakom koraku, ali to nije nešto što nas treba i smije obeshrabriti. Neki će biti glasni u sabotaži, neki će to raditi u rukavicama. Najvažnije u svemu ovome je da budemo svjesni da će posljedice našeg rada ili nerada osjećati generacije koje sada još nisu ni rođene. Koliko smo bili odgovorni prema sebi i prema njima, vrijeme će pokazati”.
A vrijeme će pokazati i finiš ove neizvjesne utrke, nadamo se na dobrobit stanovništva i životne sredine.
Dok god ima boraca na pravoj strani, velike su nam šanse da ne završimo kao jedna od epizoda Top liste nadrealista.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
