(VIDEO) Potresna ispovijest Jesenke Hadžalija koja je izgubila supruga zbog covida: Šok, nevjerica, bijes, ljutnja, beznađe

Gošća Večernjeg studija bila je Jesenka Hadžalija, žena čija se porodicom suočila sa koronavirusom nakon čega je preminuo njeg suprug Jusuf. U večerašnjoj emisiji je ispričala svoja iskustva u borbi za dobrobit svoje porodice, sebe i dva sina.

“Povod da se obratim jeste kako bih drugima uputila poruku da je gubitak najdraže osobe nešto najteže što vam se može desiti, ali je i povod da iz sebe povučete dodatnu snagu da idete dalje. Žene imaju snagu i mi to treba da pokažemo“, kazala je Hadžajlija u večerašnjoj emisiji.

“Mislim da treba da budemo podrška jedni drugima i zato sam pristala da budem gošća jer želim da ljudi znaju da trebaju biti podrška jedni drugima. Period pandemije je period kada treba da se malo osvijestimo i podsjetimo na temeljne ljudske vrijednosti”.

Kako je istakla, nije mogla zamisliti da će joj se desiti sve što se desilo.

“Nijedne minute nisam mogla zamisliti da će mi se desiti ovo što se desilo. Kao porodica smo nastojali da poštujemo sve mjere u tom trenutku, pokušali smo da se čuvamo i poštujemo upute“.

“Trenutak kada smo nas troje od četvero dobili nalaze je trenutak koji nismo mogli zamisliti. Najmlađi sin je bio negativan. Krenula je borba sa bolešću, nisam nikada doživjela bolove kao za covid. Temperatura i groznica koje je Jusuf proživljavao i trenuci tokom noći koje smo prolazili je nešto što ne bih poželjela nikome”.

“Jusuf je hospitaliziran nekih šest dana nakon pozitivnog nalaza, prebačen je kolima Hitne pomoći. Vrlo interesantna činjenica je da sam tada i zadnji put telefonski razgovarala s njim. Vozač Hitne pomoći je uložio maksimalne napore da nađe krevet koji je slobodan. Nastavili smo komunicirati putem vibera”.

Nakon smrti supruga, pronašla je crni notes sa bilješkama i imenima.

“Nekih dva mjeseca nakon Jusufovog odlaska, pronašla sam crni notes u kojem su zapisana imena ljudi, zdravstvenih radnika koji su se njemu našli na usluzi. Pokušavala sam da im se zahvalim jer su se našli mom Jusufu na raspolaganju“.

“Želim iskoristiti priliku da im se zahvalim jer su zaista učinili sve i svu podršku koja mu je bila pružena u tim trenucima”.

“To je šok, nevjerica, bijes, ljutnja, stanje beznađa. Ta subota, taj 20. mart kada sam primila telefonski poziv je nešto što nikada neću zaboraviti. Pogled mojih sinova, jer noć prije smo dobili poruku da je saturacija OK, je nešto nezaboravno”, kazala je Jesenka Hadžajlija.

“Sama sam sebe iznenadila kako sam se nosila sa svim tim. Ima ljudi koji ne mogu da se suoče sa mnom, pošalju sms pitaju treba li mi nešto. Na njega me podsjete različite stvari; film, pjesma”.

“Sedam dana kako nisi tu, 15 dana kako sam te poljubila, ne znajući da je posljednji put”

Njezinu poruku prenosimo u cijelosti, na spomen Jusufu, ali i hiljadama onih za kojima danas tugujemo:

“Tebi od Mene

SEDAM DANA nisi fizički tu …

SEDAM DANA kako je zazvonio telefon i kako su mi rekli da si otišao …

SEDAM DANA kako se Džanov, Samijev i moj život okrenuo naglavačke i naš mali svijet više nije isti …

OSAM DANA od kada si mi poslao posljednju poruku i rekao djeci i meni da nas najviše voliš na svijetu i da se čuvamo, i na tebi svojstven način dodao još par rečenica nazivajući nas nadimcima koje si samo ti koristio …

DEVET DANA kako si mi poslao poruku da noć nije bila dobra i da hoće da te intubiraju kako bi tebe, mladog čovjeka spasili i kako si ti odlučio da im dozvoliš to … tada si spominjao neku divnu doktoricu koja je predano pokušavala da ti olakša svaki uzdisaj i rekao si mi da je samo zahvaljujući njoj i odličnoj ekipi noć završila kako treba …

DVANAEST DANA kako si mi poslao poruku i javio da su te prebacili na intezivnu i da se ne sekiram jer oni znaju šta rade i spašavaju tvoja pluća …

PETNAEST DANA kako si mi se javio na telefon i rekao da su te smjestili na staru Hirurgiju, nakon što je vozač hitne pomoći sat vremena kružio po krugu KCUS-a tražeći bar jedan slobodan krevet…Tada si se zahvaljivao i govorio mi da upamtim njegovo prezime i kako je dragi Bog velik te da još uvijek ima i nepoznatih ljudi na svijetu koji pomažu u ključnim trenucima …

PETNAEST DANA od kad sam te poljubila u prepunoj COVID ambulanti, a da nisam bila svjesna da je to zaista i posljednji put …

PETNAEST DANA od kada si otišao na jednu stranu jer su te hitno odvezli kolima hitne pomoći, a ja na drugu stranu ne znajući ni kuda dalje ni šta dalje…

DVADESET I JEDAN DAN KAKO smo saznali da je prokleti COVID došao i na naša vrata, ne sluteći da će nam promijeniti život i tebe oduzeti …
……

Nisam do sada ništa pisala, ni tebi ni drugima; dugo sam razmišljala da li upravo na današnji dan, kao sjećanje objavim ovakav sadržaj; odlučila sam da to učinim jer znam da bi se i Ti s tim složio!

Zato molim sve drage ljude da upravo kao na sjećanje na Tebe, čuvaju sebe i misle na svoje najbliže …

Iako nisi tu i kažu da si otišao, treba da znaš, da si uvijek i zauvijek samo NAŠ”.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79